Hrvatska

Izvor: Wikipedija

Ovo je glavno značenje pojma Hrvatska. Za druga značenja, pogledajte Hrvatska (razdvojba).

"Republika Hrvatska" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, vidi Republika Hrvatska (razdvojba).

Republika Hrvatska Republika Hrvatska
Zastava Grb
Himna Lijepa naša domovino
Glavni grad	Zagreb
Službeni jezik	hrvatski
Vlada
- Predsjednik	Stjepan Mesić
- Predsjednik Vlade	Ivo Sanader
Neovisnost	25. lipnja 1991.
Površina	123. po veličini
- ukupno	56.542 1) km²
- % vode	0,2 %
Stanovništvo	117. po veličini
- ukupno (2001)	4.437.460
- gustoća	78,5/km²
BDP (PKM)	procjena 2007.
- ukupno	69,866 milijardi $ (71.)
- po stanovniku	15,733 $ (52.)
Valuta	kuna (100 lipa)
Pozivni broj	+385
Vremenska zona	UTC +1 UTC +2 ljeti
Internetski nastavak	.hr
1) S pripadajućim obalnim morem površina iznosi 89,810 km²

Hrvatska (službeni naziv: Republika Hrvatska) je država zemljopisno smještena na prijelazu iz Srednje u Jugoistočnu Europu. Hrvatska graniči na sjeveru sa Slovenijom i Mađarskom, na istoku sa Srbijom, na jugu i zapadu s Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom. S Italijom ima morsku granicu. Tijekom hrvatske povijesti najznačajniji kulturološki utjecaji dolazili su iz srednjoeuropskog i sredozemnog kulturnog kruga.

Hrvatska ima prema popisu iz 2001. godine 4.437.460 stanovnika ^[1]. Hrvati čine gotovo 90% stanovništva dok su najznačajnija manjina Srbi koji čine oko 4.5% stanovništva. Ostale manjine čine manje od 0.5% stanovništva. Kopnena površina iznosi 56.542 km², a površina teritorijalnog mora 31.067 km². Glavni grad je Zagreb koji je gospodarsko, kulturno i političko središte zemlje.

Prema političkom ustroju Hrvatska je parlamentarna demokracija. Hrvatska je članica Ujedinjenih naroda od 22. svibnja 1992.^[2][3] te kandidat za ulazak u EU. Pozivnicu za punopravno članstvo u NATO-u primila je 3. travnja 2008., a ulazak se očekuje početkom 2009. godine.^[4]

Sadržaj 1 Zemljopis 1.1 Klima 2 Povijest 3 Politika 3.1 Zakonodavna vlast 3.2 Izvršna vlast 3.3 Sudbena vlast 3.4 Ustavni sud 4 Upravna podjela 5 Gospodarstvo 6 Promet 7 Stanovništvo 7.1 Etničke grupe 8 Kultura 9 Reference 10 Vanjske poveznice

Zemljopis

Detaljniji članak o ovoj temi: Zemljopis Hrvatske

Hrvatska ima:

• jezera i brežuljke na kontinentalnom sjeveru i sjeveroistoku (središnja Hrvatska i Slavonija kao dio Panonske nizine);
• pošumljene planine u Lici i Gorskom Kotaru, što spada u Dinaride;
• kamenitu obalu na Jadranskom moru (Istra, Sjeverno Primorje i Dalmacija).

Površina mora: 33.200 km²
Površina zemlje i mora: 89.810 km²
Ukupna gospodarska površina: 113.680 km²
Dužina kopnenih granica: 2.028 km - detaljnije

Dužina obale: 5.835 km
Dužina obale kopnenog dijela: 1.777 km
Dužina obale na otocima: 4.058 km

Broj otoka: 1.185 (66 naseljenih)

Važniji gradovi u Hrvatskoj su Zagreb (glavni grad), Split, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Zadar, Karlovac, Pula, Sisak,Knin, Gospić (sjedište najveće hrvatske županije) Šibenik, Slavonski Brod, Mali Lošinj (najveći i najrazvijeniji otočni grad), Vukovar (najveća riječna luka u Hrvatskoj)... (vidi i: Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj)

Klima

Klima je u unutrašnjosti Hrvatske umjereno kontinentalna, u gorskoj Hrvatskoj pretplaninska i planinska, u primorskom dijelu mediteranska (sa suhim i toplim ljetima te vlažnim i blagim zimama), a u zaleđu submediteranska (s nešto hladnijim zimama i toplijim ljetima). Na klimu Hrvatske utječe položaj u sjevernom umjerenom pojasu.

Prosječna temperatura u unutrašnjosti: siječanj 0 do 2°C, kolovoz 19 do 23°C dok je prosječna temperatura u primorju: siječanj 6 do 11°C, kolovoz 21 do 27°C.

S prosječno 2.600 sunčanih sati u godini jadranska je obala jedna od najsunčanijih u Sredozemlju, a temperatura mora ljeti je od 25°C do 27°C.

Povijest

Glavni članak: Povijest Hrvatske

Hrvati su narod koji je doselio u današnje područje Hrvatske tijekom 7. stoljeća. Nakon razdoblja vladanja hrvatskih knezova prvi kralj Hrvatske postaje Tomislav iz loze Trpimirovića, okrunjen je 925. godine. Tomislav, rex Croatorum, ujedinio je Posavsku i Primorsku Hrvatsku i stvorio državu znatne veličine. Srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo doseglo je vrhunac pod kraljem Petrom Krešimirom IV. (1058.-1074.) i Dmitrom Zvonimirom (1075.-1089.).

Hrvati su 1102. godine Pactom Conventom izabrali ugarskoga kralja za kralja Hrvatske. Sredinom 15. stoljeća mađarsko je kraljevstvo pretrpjelo teške udarce zbog širenja Otomanskog Carstva, zbog čega je Hrvatski sabor izabrao Habsburgovce za vladarsku kuću kraljevine Hrvatske. Nakon niza bitaka, u 18. stoljeću velik se dio zemlje oslobodio turske vlasti, ali Hrvatska je dovedena u upravnu ovisnost o Ugarskoj. Nakon dugoga razdoblja pod Mlecima, hrvatska je obala 1813. godine postala austrijskom pokrajinom.

Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske, Hrvatska je ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Istra, Rijeka i Zadar potpali su pod talijansku vlast. Kraljevina SHS je 1929. godine preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju. Hrvatska postaje unutarnje samostalna banovina 1939. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata osniva se Nezavisna Država Hrvatska (1941-1945). U to vrijeme Hrvatska je imala svoje povijesne granice do Drine, a dio Dalmacije je bio pod okupacijom Italije. Snažan partizanski pokret i paralelna narodna vlast na oslobođenim područjima, te oslobađanje vlastitim snagama dovode do toga da je nakon rata Hrvatska postala dio nove, socijalističke Jugoslavije.

Krajem šezdesetih godina javljaju se zahtjevi za razvlaštenje federalne vlasti, jačanje tržišne privrede te se kritiziraju unitarističke i centralištičke tendencije u Jugoslaviji. Višegodišnja kretanja prerastaju u pravi nacionalni pokret čija su središta Matica hrvatska, studenti te mlađi komunistički političari u Centralnom komitetu KPH od kojih su najpoznatiji Miko Tripalo i Savka Dabčević-Kučar. Pokret se posebno proširio do proljeća 1971. godine pa je i nazvan Hrvatsko proljeće. Širenje pokreta izaziva kritike u drugim jugoslavenskim republikama te Josip Broz Tito smjenjuje hrvatski politički vrh. Ipak ustavnim promjenama, a naročito donošenjem Ustava 1974. godine snažno je ojačan republički individualitet.

Titovom smrću 1980. godine nestaje element koji je svojom karizmom i autoritetom osiguravao koheziju visoko složenog sustava prepunog različitosti unutar Jugoslavije. Početak teške političke kriza prati gospodarska kriza, nastala sudarom tržišnih elemenata i elemenata planske privrede, te afirmacija nacionalnih interesa. Radikalizacija zahtjeva u Srbiji koja na političko vodstvo dovodi Slobodana Miloševića dovodi do raspada SKJ. Krajem osamdesetih godina počinju se osnivati političke stranke te se priznaje višestranački sustav.

Na prvim demokratskim izborima 1990. godine premoćnu pobjedu ostvaruje HDZ predvođen dr. Franjom Tuđmanom, te se 30. svibnja konstituira višestranački Sabor. Referendumom održanim 19. svibnja 1991. većina od 93.24% birača opredjeljuje se za samostalnu i neovisnu državu. Slijedom te odluke Sabor RH je 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske kojim se Hrvatska uspostavlja kao neovisna država. Neuspjehom u rješavanju jugoslavenske krize 8. listopada 1991. godine raskida sve državnopravne sveze sa dosadašnjom SFRJ.

Oružanom pobunom dijela srpskog stanovništva počinje Domovinski rat, koji je završio 1995. godine hrvatskom pobjedom u operaciji Oluja. Hrvatska je 22. svibnja 1992. godine primljena u Ujedinjene narode kao punopravni član. Drugu polovicu devedesetih karakterizira loša gospodarska situacija uzrokovana privatizacijom, te nedemokratičnost. Na parlamentarnim izborima 2000. godine pobjeđuje koalicija šest stranaka u koju su uključeni SDP, HSLS, HSS, HNS, LS i IDS. Premijer je Ivica Račan. Stjepan Mesić je izabran za predsjednika 2000. godine, a reizabran 2005. Na vlast 2003. dolazi reformirani HDZ predvođen dr. Ivom Sanaderom koji trenutno služi drugi mandat kao premijer nakon pobjede na izborima 2007. Razdoblje nakon 2000. godine karakterizira razvoj i rast gospodarstva, mnogobrojne reforme kao i problemi poput visoke nezaposlenosti, korupcije i tromosti javne uprave i pravosuđa.

Još od svog osamostaljenja glavni vanjskopolitički ciljevi Republike Hrvatske su ulazak u euroatlanske integracije, prije svega ulazak u Europsku uniju i NATO. 3. listopada 2005. godine Hrvatska je započela pregovore o pristupanju Europskoj uniji, a 3. travnja 2008. primila je pozivnicu za punopravno članstvo u NATO-u.

Politika

Glavni članak: Politika Hrvatske

Od usvajanja novog Ustava 1990. godine, Hrvatska je parlamentarna demokracija. U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu.

Zakonodavna vlast

Hrvatski sabor je jednodomno zakonodavno tijelo s najviše 160 zastupnika, a bira se općim izborima na mandat od četiri godine. Sabor svake godine zasjeda tijekom dva razdoblja:

• 15. siječnja - 15. srpnja
• 15. rujna - 15. prosinca.

Izvršna vlast

Predsjednik Republike je poglavar države, a bira se svakih pet godina. Osim što je vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, predsjednik države imenuje mandatara za sastav Vlade (predsjednika Vlade), koji mora za sebe i svoje ministre dobiti potvrdu (povjerenje) Sabora.

Vlada Republike Hrvatske, kao izvršna vlast, predlaže zakone i proračun, izvršava zakone, te vodi inozemnu i domaću politiku zemlje. Na čelu hrvatske Vlade nalazi se predsjednik Vlade. Vlada ima 4 potpredsjednika i 15 ministara zaduženih za određena područja upravljanja.

Sudbena vlast

Hrvatska ima složen sustav sudstva. Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i neovisna, a sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka Republike Hrvatske. U Hrvatskoj sudbenu vlast obavlja 110 prekršajnih sudova, 108 općinskih sudova i 13 trgovačkih sudova koji sude kao sudovi prvog stupnja. Upravni sud Republike Hrvatske odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata, odnosno u upravnim sporovima. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske te 21 županijski sud su, u pravilu, sudovi drugog stupnja. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. U Hrvatskoj djeluje ukupno 256 sudova, a sudi ukupno 1 482 suca i 433 prekršajna suca.

Sudovi opće nadležnosti:

• Vrhovni sud Republike Hrvatske,
• županijski sudovi i
• općinski sudovi

Sudovi posebne nadležnosti:

• Upravni sud Republike Hrvatske,
• Visoki trgovački sud Republike Hrvatske,
• trgovački sudovi,
• Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
• prekršajni sudovi.

Ustavni sud

Ustavni sud Republike Hrvatske, koji nije dio sudbene vlasti, donosi odluke o pitanjima suglasnosti zakona s Ustavom, o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonima, donosi odluke povodom ustavnih tužbi te odlučuje o drugim pitanjima određenim Ustavom. S obzirom kako Ustavni sud nije dio trodiobe vlasti, smatra se četvrtom polugom cjelokupnog ustroja Hrvatske države.

Vidi još i: Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji

Upravna podjela

Glavni članak: Hrvatske županije

Hrvatska je podijeljena na 20 županija i jedan grad* koji ima status županije:

1. Zagrebačka
2. Krapinsko-zagorska
3. Sisačko-moslavačka
4. Karlovačka
5. Varaždinska
6. Koprivničko-križevačka
7. Bjelovarsko-bilogorska
8. Primorsko-goranska
9. Ličko-senjska
10. Virovitičko-podravska
11. Požeško-slavonska
12. Brodsko-posavska
13. Zadarska
14. Osječko-baranjska
15. Šibensko-kninska
16. Vukovarsko-srijemska
17. Splitsko-dalmatinska
18. Istarska
19. Dubrovačko-neretvanska
20. Međimurska
21. Grad Zagreb*

Vidi i:
Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj
Dodatak:Popis gradova u Hrvatskoj po županijama
Dodatak:Popis općina u Hrvatskoj

Gospodarstvo

Glavni članak: Gospodarstvo Hrvatske

Bruto domaći proizvod je 2007. prema MMF iznosio 50,053 milijarde USD ili 11 271 USD po stanovniku, pri čemu je realni rast u odnosu na 2006. godinu bio 6%. Prema paritetu kupovne moći ukupni BDP je 69,866 milijardi USD ili 15,733 USD per capita.^[5] Prosječna neto plaća za listopad 2008. iznosila je prema podacima Državnog zavoda za statistiku 5 203 kune. Prosječna mjesečna bruto plaća iznosila je 7526 kuna.^[6]

Deficit platne bilance 2007. godine iznosio 3,2 milijarde eura ili oko 8,5 posto BDP-a.^[7] Razlog tome je premali izvoz u odnosu na uvoz. Inflacija je u 2007. iznosila oko 2,8%, a očekuje se da će u 2008.. iznositi 4,7% što bi bila najviša stopa inflacije od 2000. godine.^[8] Devizne su pričuve na kraju 2004. godine iznosile gotovo 6,4 milijarda eura. Vanjski dug je u 2008. iznosio prema procjenama HNB-a, 36 milijardi eura odnosno 87 posto bruto domaćeg proizvoda.

Hrvatska je u 2007. izvezla roba u vrijednosti nešto većoj od 66 milijardi kuna, dok je istodobno uvoz iznosio 138,1 milijardu kuna, pa je robni deficit premašio iznos od 72 milijarde kuna. Pokrivenost uvoza izvozom od svega 47,9% što je smanjenje za 0,4 postotna boda u odnosu na prijašnju godinu.^[9] Najveći hrvatski izvozni partneri su Italija, BiH i Njemačka, a najveći uvozni partneri Italija, Njemačka i Rusija. Izravna strana ulaganja u Hrvatsku, prema podacima HNB-a, u razdoblju od 1993. do lipnja 2005. godine iznose 11,2 milijarde eura. Najveća hrvatska tvrtka mjereno ostvarenim prihodom u 2007. godini je INA s 24,02 milijarde kuna, slijedi Konzum s 10,8 milijardi kuna, HEP s 10,2 milijarde kuna, HT s 7,2 milijarde kuna te T-Mobile Hrvatska s 4,44 milijarde kuna.^[10]

Stanje gospodarstva tipično je za zemlje u tranziciji iz komunizma. Iako je došlo do privatizacije, glavni su problemi velika nezaposlenost i slabe gospodarske reforme. U Hrvatskoj je u listopadu 2008. godine 228 000 nezaposlenih^[11] registriranih na Državnom zavodu za zapošljavanje, što iznosi oko 12,9% ukupne radne snage^[12]. Stopa anketne nezaposlenosti u Hrvatskoj je u drugom tromjesečju ove godine iznosila 7,9 posto, odnosno 140 000 nezaposlenih. Pri tome je u Hrvatskoj ukupno zaposleno 1 638 000 osoba, od čega 911 tisuće muškaraca i 727 tisuća žena.^[13]

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo sudjeluju s oko 7.2% u BDP-u. Industrija ostvaruje oko petine BDP-a, a zapošljava oko četvrtine radne snage. Brodogradnja je značajna privredna grana, a najveća hrvatska brodogradilišta su: Brodosplit, Uljanik i 3. Maj. Prerađivačka industrija čini 83% industrije. Graditeljstvo posljednjih godina ostvaruje oko 5,7% BDP-a. Distributivna trgovina zapošljava oko 15% ukupnog broja zaposlenih i ostvaruje oko 37% ukupnog prihoda i 17% ukupnih investicija. Turizam je iznimno važan za Hrvatsku. Broj turista u 2007. godini je premašio 11,16 milijuna, a ostvareno je 53 milijuna noćenja. Najviše turista dolazi iz Njemačke, Italije, Slovenije i Austrije. Dvije županije, Istarska i Primorsko-goranska, ugošćuju 44% turista.^[14] Prihod od turizma 2007. godine dosegnuo je 7 milijardi eura^[15], a udjel turizma u ukupnom BDP-u iznosi 18%.^[16]

Promet

Sredinom 2005. je u promet puštena autocesta Zagreb–Split. Rijeka je najveća luka na Jadranu s više od 13 milijuna tona tereta u 2007. godini. Hrvatska ima sedam zračnih luka za međunarodni promet u Zagrebu, Zadaru, Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Osijeku i Puli. Croatia Airlines je nacionalni zrakoplovni prijevoznik. Jadrolinija je najveći brodarski prijevoznik, a Hrvatske željeznice su državna željeznička tvrtka.

Stanovništvo

Glavni članak: Stanovništvo Hrvatske

U Hrvatskoj je prema popisu stanovništva iz 2001.^[17] živjelo 4.437.460 stanovnika (2.301.560 žena i 2.135.900 muškaraca). Prosječna starost stanovništva bila je 39,3 godine (41,0 za žene i 37,5 za muškarce).

Veliku većinu stanovništva Hrvatske čine Hrvati (89,6%). Glavna nacionalna manjina su Srbi (4,5%), dok od ostalih dvadesetak nacionalnih manjina svaka čini manje od 0,5% stanovništva.

Demografska tranzicija je završena: prirodni prirast mjeri se u promilima. Očekivani životni vijek je oko 75 godina, a pismenost je 98,5%.

Prema popisu stanovništva iz 2001. g. najzastupljenija vjeroispovjest je katolička (87,83%). Druge zastupljenije vjeroispovjesti su pravoslavna (4,4%) i islamska (1,3%), dok sve ostale vjeroispovjesti zajedno čine manje od 1% stanovništva^[18].

Službeni jezik je hrvatski, koji pripada među slavenske jezike i koristi latinično pismo.

Etničke grupe

Detaljniji članak o ovoj temi: Etničke grupe Hrvatske

Kultura

Glavni članak: Kultura Hrvatske

Hrvatska se kultura zasniva na dugoj, burnoj i raznolikoj povijesti iz koje su očuvani mnogi spomenici, umjetnička i znanstvena djela. Hrvatska ima šest spomenika svjetske baštine i osam nacionalnih parkova. Zanimljivo je da kravata, popularan odjevni predmet, potječe upravo iz Hrvatske.

Hrvatska je svjetskoj baštini dala mnoge velikane: od književnika, glazbenika, slikara, kipara i arhitekata do znanstvenika, filozofa, sportaša i ratnika. Kao najvažniji mogu se spomenuti tri dobitnika Nobelove nagrade: Ivu Andrića za književnost te Vladimira Preloga i Lavoslava Ružičke za kemiju. Hrvatska je dala značajne kipare poput Jurja Dalmatinca i Ivana Meštrovića, slikare Vlaha Bukovaca, Ivana Generalića, Julije Klovića, Ede Murtića te Ivana Rabuzina, mnogo značajnih izumitelja poput Slavoljuba Eduarda Penkale - izumitelja mehaničke olovke, Nikole Tesle - izumitelja generatora izmjenične struje, transformatora i okretnog magnetskog polja, Fausta Vrančića - izumitelja padobrana, Ivana Lupis-Vukića - izumitelja torpeda, znanstvenike poput Ruđera Boškovića, Dragutina Gorjanovića Krambergera te Andrije Mohorovičića, mnogo pjesnika i pisaca poput Ivane Brlić- Maružanić, Marina Držića, Ivana Gundulića, Miroslava Krleže, Marka Marulića, Ivana Mažuranića, te vrhunskih sportaša poput Dražena Petrovića, Krešimira Ćosića, Mirka Filipovića, Gorana Ivaniševića, Janice Kostelić.

Državni blagdani (neradni dani) u Republici Hrvatskoj ^[19]

Datum	Blagdan
1. siječnja	Nova godina
6. siječnja	Sveta tri kralja
dan nakon Uskrsa	Uskrsni ponedjeljak
1. svibnja	Praznik rada
60 dana nakon Uskrsa	Tijelovo
22. lipnja	Dan antifašističke borbe
25. lipnja	Dan državnosti
5. kolovoza	Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
15. kolovoza	Velika Gospa
8. listopada	Dan neovisnosti
1. studenog	Svi sveti
25. i 26. prosinca	Božićni blagdani

Reference

Vanjske poveznice

• Wikimedia Atlas - Croatia, sadrži Croatia karte.
• Početna stranica Republike Hrvatske
• Hrvatski web-katalog
• Vodič kroz Hrvatsku
• Odluka o samostalnosti